Jevrejima 3,1-6: „Zato, braćo sveta, zajedničari zvanja nebeskoga, gledajte na apostola i prvosvetešnika koga mi priznajemo, Isusa, koji je veran svome stvoritelju, kao i Mojsije što je bio u svemu domu njegovu. Jer ovaj je udostojen veće slave od Mojsija - kao što veću čast od doma ima onaj koji ga je sagradio. Svaki dom, naime, neko gradi, a Bog je sve sagradio. I Mojsije je, doduše, bio veran u svem domu njegovom kao sluga - za svedočanstvo onoga što je imalo da se kaže, a Hristos je kao sin nad svojim domom; mi smo njegov dom, ako pouzdanje i slavnu nadu (do kraja čvrstu) održimo“ (kombinacija prevoda D. Stefanović-Čarnić).
Posvetićemo nekoliko trenutaka tome da vidimo šta tekst kaže. Koga treba da pogledamo? – Hrista, poslanika i prvosveštenika našeg zvanja. Koja je bila Njegova osobina? – Bio je veran. Poput koga je bio veran? – Poput Mojsija. To je bila dobra preporuka za Mojsija. Kome je bio veran? – Onome koji Ga je postavio. A ko je bio Onaj koji Ga je postavio? – Bog, Otac. A Mojsije je bio veran – gde? – U svem Njegovom domu. U čijem domu? – Božjem domu. U kom svojstvu je bio veran? – Kao U kom svojstvu je Hristos bio veran? – Kao sin. Nad čime? – Nad svojim Nad čijim domom je Hristos sin? – Nad Božjim domom. Ne nad svojim sopstvenim domom, već nad Božjim domom, istim domom u kojem je Mojsije bio veran. U Revidiranoj verziji reč „sopstveni“ je veoma ispravno izostavljena.
Mojsije je bio veran u svem Božjem domu kao sluga, a Hristos je bio veran kao sin. Hristos je bio veran kao sin nad Božjim domom, a od koga se sastoji taj dom? – Od nas; pod kojim uslovom? – Pod uslovom da pouzdanje i radost nade čvrsto održimo do kraja. Vrlo dobro. Šta je ono što imamo ovde, pred nama istaknuto u ovim stihovima? – Vernost? Da, Hristovu vernost, to je jedna stvar; druga stvar je Božji dom. Koliko domova ima Bog?
(Skup) Jedan.
Možemo da zaključimo da Bog ima samo jedan dom, bez našeg sopstvenog autoriteta (uprave, vlasti), gledajući šta je Božji dom. Šta je Božji dom? – Božja crkva. Gde to nalazite? – U 1. Timotiju 3,15, nalazimo tvrdnju da je Božji dom crkva živog Boga. Božji dom je Božja crkva. Koji drugi naziv, pored crkve, imamo za Božji dom? – Telo. Imamo izjavu o tome u prvom poglavlju Efescima poslanice. Crkva je Hristovo telo. Koliko tela ima? – Jedno telo. Ova izjava se nalazi u 4. poglavlju. Ako je to slučaj, stvar je rešena. Dom je crkva, crkva je telo, a postoji samo jedno telo. Koliko onda domova? – Samo jedan dom, jedna crkva. Zato je dom u kome je Mojsije bio toliko veran, identičan onom u kome je Hristos veran. Crkva u pustinji je ista ona crkva koju Bog ima danas.
U 1. Petrovoj 2,4.5 čitamo da, dolazeći Hristu „Živom kamenu, koji su, doduše, ljudi odbacili, ali je u Božijim očima izabran i dragocen, pa se kao živo kamenje ugradite u duhovnu kuću da budete sveto sveštenstvo, da prinosite duhovne žrtve koje su Bogu ugodne kroz Isusa Hrista“ (SSP). Kome se dolazi? – Hristu. Šta je On? – Živi kamen. Čitali ste o tom kamenu u 28. poglavlju Isaije: „Evo ja stavljam u Sionu kamen, kamen izabrani, dragocen kamen od ugla, tvrd temelj“ (KJV). Ne samo da je On kamen od ugla, već je čitav temelj. „Jer niko ne može da postavi drugi temelj, sem onoga koji je postavljen“ (1. Korinćanima 3,11 – Čarnić) A šta je to? – Isus Hristos. Dakle, temelj je Hristos. Kada dolazimo Njemu kao živom kamenu, šta je učinjeno za nas? – „Pa se (i vi) kao živo kamenje.“ Kakva je priroda tog temelja? – To je živi kamen. Kada bilo ko dođe i naseli se na tom kamenu, kakav to ima uticaj na njega? – To ga čini živim. Svaki kamen koji se stavi na taj kamen postaje živ. On deli prirodu tog temelja. Život temelja dolazi i u njega. „I vi se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni dom.“ (1. Pet. 2,5 – KJV)
Sada okrenite 2. poglavlje Efescima poslanice i nađite prirodu ovog doma. To je kameni dom, ali takav kameni dom kakav ni vi, ni bilo ko drugi, niste videli da je ikada neki čovek sagradio. U Efescima imamo drugi deo ove priče:
„On je došao i propovedao mir vama daleko i mir onima blizu. Kroz njega i jedni i drugi, u jednom Duhu, imamo pristup Ocu. Stoga, dakle, više niste stranci i došljaci, nego sugrađani svetih i ukućani Božiji, nazidani na temelju apostola i proroka, a glavni ugaoni kamen je sam Hristos Isus.“ (stihovi 17-20 – SSP)
U Bibliji se o domaćinstvu koje se sastoji od sinova i kćeri često govori kao o domu. Govorimo o Davidovom domu: „Nazidani (ste) na temelju apostola i proroka“; to jest, na temelju koji su oni postavili: „a glavni ugaoni kamen je sam Hristos Isus“. Zapazimo sada da to kamenje postaje živo čim se stavi na živi Kamen, tako da je dom živ i umnožava se. U Hristu je „sva zgrada sastavljena te izrasta u sveti hram u Gospodu, na kome se i vi u Duhu (kroz Duha – KJV) zajedno uziđujete u stan Božiji“ (stihovi 22 i 23 – Čarnić). To je ista misao koju smo imali juče – Hristos stanuje u našim srcima verom; primanje Božjeg Duha dovodi Hrista u srce. Obećavajući Duha, On kaže: Neću vas ostaviti neutešne (sirotne); doći ću k vama. I kaže u 14. poglavlju Jovanovog jevanđelja da, ne samo ja, već će i moj Otac doći i nastaniće se u tom čoveku i živeće sa njim. Tako ovde imamo tvrdnju da smo zajedno, kroz Duha, sazidani u stan Božji. Šta je stan Božji – koje je to mesto gde Bog stanuje? – Hram. Dom ili, drugim rečima, crkva, telo kao celina, jeste hram Božji. Ali da bi to moglo da bude tako kao celina, šta je neophodno? Šta imamo u 3. i 6. poglavlju 1. Korinćanima [sic]? – „Ne znate li da ste vi hram Svetog Duha?“ (3,16 – KJV) ili, „da ste vi hram živog Boga?“ (2. Kor. 6,16 – KJV). Odnosno, kada ovo različito živo kamenje – različiti pojedinci – postaju tako potpuno ispunjeni, onda je čitava gomila živog kamenja ispunjena i celina postaje hram Božji. Kada se ovo dešava, to jest, u koje vreme? Da li to (tek) u budućnosti crkva treba da postane hram živog Boga, stan Božji kroz Duha?
(Glasovi) To je sada.
Da li ste sigurni u to? Ne smete da budete brzopleti u toj tvrdnji. Hajde da razmotrimo. Piše, „vi ste“. „Vi ste uzidani.“ Da li ćemo to shvatiti da, nakon što se dom sagradi, Gospod će doći i pregledati (ispitati) i, ako Mu odgovara, On će se useliti? – Ne; On je temelj; On je tu prvi, i dom se gradi na Njemu, i u Njemu, i kroz Njega, i On je u domu. To je činjenica.
A sada, ako smo se svi složili da je dom Božji, Njegov hram, Njegova crkva, za Njegovo sadašnje stanovanje, da vidimo koje su karakteristike Božjeg doma, Njegovog hrama. U hramu Božjem, kao njegova značajna odlika, jeste Božji presto. Božji presto je u Njegovom hramu, a sam hram je živi hram. Ovde imamo hram Božji, živi dom, sastavljen od živog kamenja, u kome sam Bog stanuje svojim Duhom; i vi ste rekli da to mora da bude sada.
Osvrnimo se na 1. poglavlje Jezekilja i zapazimo izjave koje se nalaze tamo, a tiču se prestola Božjeg (1. poglavlje):
„Godine tridesete, meseca četvrtog, petog dana, kad bejah među robljem na reci Hevaru, otvoriše se nebesa, i videh utvare Božje. Petog dana tog meseca, pete godine od kako se zarobi car Joahin, dođe reč Gospodnja Jezekilju sinu Vuzijevom, svešteniku, u zemlji haldejskoj na reci Hevaru, i onde dođe ruka Gospodnja nada njega. I videh, i gle, silan vetar dolažaše od severa, i velik oblak i oganj koji se razgorevaše, i oko njega svetlost, a isred ognja kao jaka svetlost; Isred njega još kao četiri životinje (živa bića – engleski prevod), koje na oči behu nalik na čoveka; I u svake behu četiri lica, i četiri krila u svake; I noge im behu prave, a u stopalu behu im noge kao u teleta; i sevahu kao uglađena bronza. I ruke im behu čovečje pod krilima nad četiri strane, i lica im i krila behu na četiri strane. Sastavljena im behu krila jedno s drugim; i ne okretahu se idući, nego svaka iđaše na prema se. I lice beše u sve četiri lice čovečje i lice lavovo s desne strane, a s leve strane lice volujsko i lice orlovo u sve četiri. I lica im i krila behu razdeljena ozgo; u svake se dva krila sastavljahu jedno s drugim, a dva pokrivahu im telo. I svaka iđaše pravo na prema se; iđahu kuda duh iđaše, i ne okretahu se idući. I na oči behu te životinje kao živo ugljevlje, gorahu na oči kao sveće; taj oganj prolažaše između životinja i svetljaše se, i iz ognja izlažaše munja. I životinje trčahu i vraćahu se kao munja. I kad gledah životinje, gle, točak jedan beše na zemlji uza svaku životinju prema četiri lica njihova. Obličjem i napravom behu točkovi kao boje hrisolitove, i sva četiri behu jednaka, i obličjem i napravom behu kao da je jedan točak u drugom. Kad iđahu, iđahu sva četiri svaki na svoju stranu, i idući ne skretahu. I naplaci im behu visoki strahota; i behu naplaci puni očiju unaokolo u sva četiri. I kad iđahu životinje, iđahu i točkovi uz njih; i kad se životinje podizahu od zemlje, podizahu se i točkovi. Kuda duh iđaše, onamo iđahu, i podizahu se točkovi prema njima, jer duh životinjski beše u točkovima. Kad one iđahu, iđahu i oni; i kad one stajahu, stajahu i oni; i kad se one podizahu od zemlje, podizahu se i točkovi prema njima, jer duh životinjski beše u točkovima. A nad glavama životinjama beše kao nebo, po viđenju kao kristal, strašno, razastrto ozgo, nad glavama njihovim. A pod tim nebom behu im krila pružena, jedno prema drugom, a dva krila svakoj pokrivahu telo. I čuh huku krila njihovih kad iđahu kao da beše huka velike vode, kao glas Svemogućeg i kao graja u logoru; i kad stajahu, spuštahu krila. I kad stavši spuštahu krila, čujaše se glas ozgo iz neba, koje beše nad glavama njihovim. I ozgo na onom nebu što im beše nad glavama, beše kao presto, po viđenju kao kamen safir, i na prestolu beše po obličju kao čovek. I videh kao jaku svetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dole videh kao oganj i svetlost oko njega. Kao duga u oblaku kad je kiša, takva na oči beše svetlost unaokolo. To beše viđenje slave Božje na očima.“ (Daničić)
Ovde imamo najbolji opis Božjeg prestola koji ljudski jezik može da sastavi. Ako je svako od nas, ili čitavo telo, crkva, hram Božji, onda je, naravno, Božji presto u Njegovom hramu. A kakva je to vrsta hrama? – Živi dom. Kakva je karakteristika Njegovog prestola? – To je živi presto, sastavljen od živih stvorenja. On je u potpunosti živ. Iz Božjeg prestola dolazi život, reka života. To je izvor života, beskonačnog života. Božji presto je život, jer isto kao što mi, kada dolazimo živom temelju, oživljavamo, tako i sve što se nalazi u Božjem prisustvu mora biti živo. Njegovo prisustvo daje život, a Njegov presto je živi presto, jer je Njegov dom živi dom.
Uzmite 20. stih: „Kuda duh iđaše, onamo iđahu (i oni“). Ko je išao? – Živa stvorenja koja čine presto. Kuda god je duh išao, tamo su išla i ona. Koliko je trebalo vremena naredbi da stigne do njih, a njima da odu ovde ili tamo? Da li piše išta o izdatoj naredbi? – Ne. Šta je onda to značilo – kuda god duh iđaše – njihov duh je išao? Kako je to moglo da bude? Šta nam to pokazuje? – Da je duh, koji je bio u njima, bio Duh Božji. Postoji samo jedan Duh u svemu. Gde god duh iđaše – njihov duh je išao, zato što je Duh života bio u njima; tako da je Božji presto, možemo reći, živ Njegovim prisustvom, samim osećajem peckanja (trnaca), aktivan prisustvom Njegovog Duha koji sve prožima. Bog pomisli, on poželi da ode; i istog trenutka, on je tamo; jer mi ne smemo da mislimo o Bogu kako je zatvoren na jednom određenom mestu – presto je otišao i vratio se kao munja. Oni su išli ovamo i onamo, ali idući nisu skretali; kuda god je Duh išao, išli su i oni. To je savršenstvo kretanja. To je savršenstvo organizacije.
Šta na Zemlji imamo kao najsavršeniju ljudsku organizaciju? – Dobro obučena vojska je najsavršenija organizacija na Zemlji. Uzmite nemačku vojsku, na primer. Čovek na jednom mestu može da izda naređenje, može da pritisne neko električno dugme i čitavo mnoštvo trupa će istog trenutka biti u pokretu. Oni su možda oko baraka, ali će odmah doći na svoja mesta, svaki čovek na svoje mesto, i marširaće na reč komande. Tu ćete ih videti kako marširaju kao jedan čovek i iznenada će stati; ili će se okrenuti i ići u drugom smeru, upravo kao da je tu samo jedan čovek. Šta izaziva ove različite pokrete? – Reč komande. Kako dolazi do toga da se svi ovi ljudi kreću zajedno kao jedan čovek? – Zbog organizacije. Da, ali obuka se nalazi u sledećem: ti ljudi tamo, u vrstama, obučeni su da su im umovi spremni da slušaju reč komande, to jest, kada oficir pomisli na određenu radnju, i pretoči svoju misao u reč, i čim reč izađe, šta to proizvodi? – To proizvodi tu istu misao u umu svakog čoveka u vrsti. Jer ista misao mora da prethodi akciji, to jest, oni misle njegovu misao, samo je potreban značajan vremenski period da njegova misao postane i njihova. Ali njihovi umovi su podređeni njegovom umu.
Pretpostavimo sada da su ovi vojnici jednostavno maštali o svojim sopstvenim poslovima, neko o jednoj stvari, neko o nekoj drugoj – da li bi oni bili tako savršeno uvežbani? Ne, gospodine. Kada ljudsko telo trenira, ono je spremno, postoji tu neka vrsta otupelosti, sve dok je to u pitanju. Oni su tu jednostavno kao mašine, uopšte ne razmišljajući ni o čemu drugom; što manje nezavisnosti imaju, to su bolje mašine; a to je sve što žele da budu, kako bi um komandujućeg oficira mogao da se stavi u njih i da se oni pokrenu. On razmišlja za njih. Onako kako on misli, tako oni rade. To je savršenstvo vojne obuke; to je najsavršenija poznata organizacija.
(Glas) Ne, gospodine. Hristova crkva je najsavršenija organizacija na Zemlji, zar ne?
Hristova crkva nije ljudska organizacija. Vojska je najsavršenija organizovana stvar koju ljudski um može da zamisli ili dovede do savršenstva. Kada se izgovori reč, onda onaj sledeći izdaje naredbu različitim delovima te jedinice i oni se kreću svi zajedno, savršeno i skladno. Ali to je samo jedna mašina, zbog čega tu nema individualnosti; postoji samo jedan um u čitavoj vojsci. To se postiže napornim radom – napornim i nepredvidivim; i posle više godina tako nečeg, vidi se činjenica da je čovek beskoristan za bilo šta drugo – za bilo koji drugi oblik posla. On mora da prima naređenja od nekog drugog; on je jednostavno mašina. To je posledica toga kada se jedan ljudski um potčini drugom.
Ali ovde, s druge strane, imamo Božju organizaciju, Njegov dom, savršeno telo. Da li u tome nalazimo da um jednog čoveka kontroliše um drugog, kao u vojsci? – Ne. Tu imamo um koji deluje na um; ovde u ovome imamo, to je tačno, samo jedan um, ali to je um Boga, Božjeg Duha. „Kuda duh iđaše, onamo iđahu i oni; i idući ne skretahu“ , zato što je Duh života, Duh Božji bio u njima. To je savršena organizacija. Vi ste rekli da ovo o Bogu koji stanuje u svom hramu, u svom živom domu, nije nešto za budućnost, već za sadašnje vreme. Da li se i dalje držite toga? – Da. Drugo pitanje: Da li vidite neko takvo savršenstvo organizacije bilo gde na Zemlji, gde se ljudi, bez obučavanja, kao u vojsci, kreću kao jedan čovek? – Ne. Šta je onda zaključak?
Hajde da bliže razmotrimo ovo pitanje. Imamo dve tvrdnje koje ste vi sami izrekli: rekli ste, čitajući spise o tome kakav je Božji hram, za šta je – za Božje stanovanje kroz Duha – da je vreme sada, već duže vremena, naravno, kada bi Bog trebalo da stanuje u svom narodu, u ovom živom domu. Pročitali smo ovde kakva je karaktaristika Božjeg hrama, kada Bog stanuje u njemu, prikazano preko pomeranja Njegovog prestola – savršene, spontane radnje, zato što je Božji Duh bio njihov duh. Oni su imali isti Duh, Njegov Duh je prolazio kroz njih, tako da, kada je Duh pomislio, oni bi pomislili isto. Onda ste izjavili, kao drugo, da nikada na Zemlji niste videli takvo jedinstvo, takvo savršenstvo kretanja, u bilo kom ljudskom telu.
(Glas) Zar nisu apostoli bili tako jedinstveni u vreme Pedesetnice?
O, da, ali njih nismo videli. Kakav je sada zaključak? – Jednostavno ovaj: Da Bog ne živi u ovom hramu u svojoj punini ili mi ne dopuštamo da se taj hram izgradi u hram kakvim ga On želi. Čitao sam juče, baš posle predavanja, jednu izjavu, koji ću pročitati i vama:
„Proroku točak u točku, pojava živih bića povezanih sa njima – sve deluje zapetljano i neobjašnjivo. Ali ruka beskrajne mudrosti vidi se među točkovima, a rezultat njenog dela je savršeni red. Svaki točak funkcioniše u savršenom skladu sa svakim drugim. Pokazano mi je da ljudska oruđa traže previše moći i pokušavaju sama da kontrolišu posao. Oni Gospoda Boga, moćnog Radnika, suviše isključuju iz svojih postupaka i planova i nemaju u svemu poverenja u Njega, u pogledu unapređenja posla.“
Kada se to dešava da mi suviše isključujemo Boga iz naših planova – pod kojim okolnostima? – Kada nemamo u svemu poverenja u Njega.
Niko ne bi trebalo da umišlja da je sposoban da upravlja onim stvarima koje pripadaju velikom JA SAM. Bog u svom proviđenju priprema put, kako bi ljudske sluge mogle da urade posao. Neka onda svaki čovek ostane na mestu svoje dužnosti, da obavlja svoj deo za ovo vreme i da zna da je Bog njegov učitelj.
I ponovo:
„Hristos je dunuo u svoje učenike i rekao: ‘Primite Svetog Duha’ (Jovan 20,22). Sveti Duh danas zastupa Hrista u svakom delu velikog moralnog vinograda. On će dati nadahnuće svog Svetog Duha svima onima koji su skrušenog (pokajničkog, slomljenog) duha. Neka bude više zavisnosti od uspešnog delovanja Svetog Duha, a daleko manje od ljudskih sredstava. Žao mi je što moram da kažem da, najblaže rečeno, neki ne pokazuju da su u Hristovoj školi naučili lekciju o krotkosti i poniznosti. Oni ne žive u Hristu, nemaju životnu povezanost sa Njim. Njih ne vodi Hristova mudrost, koju im je dodelio Sveti Duh. Onda vas pitam: kako možemo ove ljude da smatramo nepogrešivima u prosuđivanju? Oni su možda na odgovornim položajima, ali žive odvojeno od Hrista. Oni nemaju Hristov um i ne uče svakodnevno od Njega. Pa ipak, u nekim slučajevima, njihovom prosuđivanju se veruje i njihov savet se ceni kao da je Božja mudrost. To podrazumeva svakog ko na takav način nije pokrenut božanskom silom. Kada ljudske sluge izaberu Božju volju, i kada su u skladu sa Hristovim karakterom, Isus deluje kroz njih i njihove sposobnosti.“
Tu imamo upravo ono o čemu smo čitali ovde u Bibliji. Bog deluje kroz članove svoje crkve i njihove sposobnosti, kada su svi potčinjeni Njemu. Da li se tako nešto već pokazalo među nama? Ja ne poznajem srce bilo kog čoveka. Ne kažem da nije bilo mnogo onih koji su dopustili Gospodu da u potpunosti koristi njih i njihove sposobnosti; ali da li smo, u ovom našem poslu, videli Hrista u našem malom iskustvu, kako na ovaj način deluje kroz svoj narod i sposobnosti njihovog uma i tela?
Oni ostavljaju po strani sav sebičan ponos, svo ispoljavanje nadmoćnosti, sve proizvoljne zahteve i pokazuju Hristovu krotkost i poniznost. Nisu više oni ti koji žive i deluju, već je Hristos taj koji živi i deluje kroz njih. (videti Galatima 2,19.20)
Na kraju, želeo bih da postavim pitanje: Kakvu praktičnu korist ćemo izvući iz ove lekcije? Šta moramo da tražimo da bismo bili Božji savršeni hram?