Prikaz Hristove jednakosti sa Bogom u prvom poglavlju poslanice Jevrejima jeste samo uvod u prikaz Njegove jednakosti sa čovekom u drugom poglavlju.
Prikaz Njegove jednakosti sa Bogom u prvom poglavlju jeste samo kamen temeljac za pravilno razumevanje Njegove jednakosti sa čovekom. A ova jednakost sa Bogom jeste jednakost ne samo u smislu obličja ili odraza, nego u tom smislu da je Njegova priroda jednaka samome Bogu. „Odraz njegove suštine“, Duh od Duha i Biće od Bića Božjeg.
Ovaj uvod vodi nas do spoznaje Njegove jednakosti sa čovekom. To znači: Iz prethodnoga treba da naučimo da se Hristova jednakost sa čovekom ne sastoji samo u obličju, kao slika ili odraz; to je jednakost prirode, same suštine. Inače celo prvo poglavlje poslanice Jevrejima sa svim tim podrobnim objašnjenjima bilo bi beznačajno i neprikladno.
Šta je sada istina o Hristu u Njegovoj jednakosti sa čovekom, kakva nam se pokazuje u drugom poglavlju poslanice Jevrejima?
Imajući na umu veliku misao prvog poglavlja i prva četiri stiha drugog poglavlja – kontrast između Hrista i anđela, da je On kao Bog toliko veći – počinjemo sa petim stihom drugog poglavlja. To je početak misli, u kojoj je Hristos prikazan nasuprot anđelima, manji od anđela, toliko manji, koliko je čovek manji od anđela.
Čitamo: „Jer nije anđelima pokorio budući svet o kome govorimo. Nego je neko posvedočio negde govoreći: ,Šta je čovek da ga se sećaš, ili sin čovečiji da ga pogledaš? Samo za malo si ga učinio manjim od anđela, slavom i čašću ovenčao si ga, sve si potčinio pod njegove noge.’ A kad mu pokori sve, ništa mu ne ostavi nepokoreno. No sad još ne vidimo da mu je sve pokoreno; ali Isusa, za malo učinjenog manjim od anđela’ vidimo slavom i čašću ovenčana za smrtnu patnju, da bi po milosti Božijoj za sve okusio smrt“ (Jevrejima 2,5-9 – Čarnić). To znači: Bog nije anđelima pokorio budući svet, nego čoveku, ali ne čoveku, kome je on prvobitno bio pokoren; to je bilo jednom, ali sada vidimo da to nije tako. Čovek je izgubio svoju vlast. Sve je bilo pokoreno pod noge Njegove, ali sada je on sam potčinjen smrti. On je potčinjen smrti samo zato što je bio potčinjen grehu. Jer: „Zato kao što kroz jednog čovjeka dođe na svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt uđe u sve ljude, jer svi sagriješiše“ (Rimljanima 5,12). On je zato potčinjen smrti, jer je potčinjen grehu, a smrt je plata za greh.
Istina, koja će ostati za svu večnost, jeste da Bog nije anđelima pokorio budući svet, nego čoveku, i to čoveku Isusu Hristu.
Mada je vlast data čoveku, mada vidimo da je on sada više nema i da ju je dakle izgubio, mi vidimo Isusa, koji je kao čovek ponovo zadobio prvobitnu vlast. Vidimo Isusa, kome je kao čoveku sve pokoreno.
Onaj čovek bio je prvi Adam, ovaj čovek je drugi Adam. Prvi Adam bio je malo manji od anđela. Ovog drugog Adama, Isusa, vidimo takođe malo „manjeg“ od anđela.
Prvi čovek nije ostao u položaju koji mu je Bog dao, on je bio malo manji od anđela. Postao je još manji, pokoren grehu i prema tome pokoren patnji, štaviše smrtnoj patnji.
Drugoga Adama vidimo u istom položaju i u istom stanju: „A privremeno manjim od anđela vidimo Isusa, zbog stradanja sve do smrti“ (SPC). Još više: „Jer i onaj koji osvećuje, i oni koji se osvećuju, svi su od jednoga.“
Isus osvećuje. Oni koji se osvećuju su ljudi iz svih nacija, plemena, jezika i naroda. Jedan osvećeni čovek iz jedne nacije, jednog jezika ili jednog naroda jeste božanska objava, da svaki čovek iz te nacije, tog jezika ili tog naroda može biti osvećen. Pošto je Isus postao jedan od njih, da bi ih mogao dovesti u slavu, to je dokaz da je On postao čovek. Tako je On čovek kao i svi drugi ljudi, „svi su od jednoga; zaradi toga uzroka ne stidi se nazvati ih braćom.“
Ukratko, vidimo dakle: Kao što je Hristos na nebu toliko bio veći od anđela, koliko je Bog veći od anđela, tako je na Zemlji toliko bio manji od anđela, koliko je čovek manji od njih. Hristos na nebu kao Bog – toliko veći od anđela – bio je jedno sa Bogom. Isto tako na Zemlji – toliko manji od anđela kao čovek – On i čovek su jedno. Isto tako sigurno kao što su u božanskom pogledu Isus i Bog jedno – jednoga duha, jedne prirode, jedne suštine – tako su i u ljudskom pogledu Hristos i čovek jedno – jednoga tela, jedne prirode i jedne suštine.
Hristova jednakost sa Bogom je kako po suštini tako i u obličju. Njegova jednakost sa čovekom je takođe u suštini i u obličju, inače bi prvo poglavlje poslanice Jevrejima kao uvod u drugo poglavlje bilo besmisleno. Paralela između prvog i drugog poglavlja bila bi bez značaja.