„U njoj beše život, i život beše svetlost za ljude. I svetlost svetli u tami, i tama je ne prihvati (ne obuze – Karadžić)“ (Jovan 1,4.5 – Čarnić). U prevodu zapisanom na margini (engleskog prevoda KJV iz kojeg je autor citirao – prim. izdavača) ova poslednja reč je „nadvlada“. Time daje veoma utešnu poruku za vernika. Da vidimo o čemu se radi.
Hristos je svetlost sveta (vidi Jovan 8,12). A njegova svetlost je Njegov život, kao što to nalazimo u citiranom tekstu. On kaže: „Ja sam svetlost sveta. Ko ide za mnom, neće hodati u tami, nego će imati svetlost života“ (SSP). Ceo svet je bio u tami greha. Ova tama je nastala zbog nedostatka znanja o Bogu, kao što apostol Pavle kaže da neznabošci „imaju smisao tamom pokriven (njihov razum je pomračen) i oni su, zbog svog neznanja, koje dolazi od okorelosti njihovog srca, odvojeni od Božijeg života.“ (Efescima 4,18 – Karadžić-SSP)
Sotona, gospodar tame ovoga sveta, učinio je sve što je mogao da prevari ljude u pogledu pravog Božjeg karaktera. Naveo je svet da veruje da je Bog kao čovek – okrutan, osvetoljubiv i zastrašujuć. Čak su i Jevreji, narod kojeg je Bog izabrao da prenosi Njegovu svetlost svetu, odstupili od Boga, i dok su tvrdili da su odvojeni od neznabožaca, bili su obavijeni neznabožačkom tamom. Onda je došao Hristos i „narod koji sedi u tami vide veliku svetlost, i onima što sede u zemlji i senci smrti, njima svetlost sinu“ (Matej 4,16 – Čarnić). Njegovo je ime bilo Emanuilo, Bog s nama. „Bog beše u Hristu“ (2. Korinćanima 5,19). Bog je pobio sotonine laži, ali ne glasnim argumentima, već jednostavno živeći svoj život među ljudima, tako da su svi mogli da vide taj život. On je primerom pokazao silu Božjeg života i mogućnost da se ona ogleda (ispolji) u ljudima.
Život kojim je Hristos živeo bio je neumrljan grehom. Iako se poslužio svim svojim umećem, sotona ipak nije mogao da ukalja taj besprekoran život. Svetlost tog života je uvek sijala nepokolebljivim sjajem. Pošto sotona nije mogao da proizvede ni najmanju senku greha u tom životu, onda nije mogao ni da ga uzme pod svoju vlast, vlast groba. Niko nije Hristu mogao da oduzme život. On ga je dobrovoljno položio. I iz istog razloga, kad ga je položio, sotona ga nije mogao sprečiti da ga ponovno uzme. On je rekao: „Zato me Otac voli što svoj život polažem - da bih ga opet uzeo. Niko ga ne uzima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem. Imam vlast da ga položim i vlast da ga opet uzmem. Tu zapovest sam primio od svoga Oca“ (Jovan 10,17.18 – SSP). Istog smisla su i reči apostola Petra o HRISTU: „ali ga Bog oslobodi smrtnih bolova i podiže ga, jer nije bilo mogućno da ga smrt drži“ (Dela 2,24 – Čarnić). Tako je prikazano pravo Gospoda Isusa Hrista da bude učinjen poglavarom svešteničkim „po sili (na osnovu sile – SSP) neuništivog života“ (Jevrejima 7,16 – Čarnić)
Ovaj beskonačan, besprekoran život Hristos daje svima koji veruju u Njega. „Kao što si mu dao vlast nad svakim čovekom, da svemu - što si mu dao - da večni život. A ovo je večni život, da poznaju (upoznaju – SSP) tebe, jedinoga pravoga Boga, i Isusa Hrista koga si poslao“ (Jovan 17,2.3 – Čarnić). Hristos prebiva u srcu svih koji veruju u Njega. „S Hristom se razapeh. A ja više ne živim, nego živi u meni Hristos. A što sad živim u telu, živim verom Sina Božjeg, kome omileh, i predade sebe za mene.“ (Galatima 2,19.20 – Karadžić. Vidi i Efescima 3,16.17)
Hristos, svetlost sveta, prebiva u srcima svojih sledbenika i čini da oni postaju svetlost sveta. Njihova svetlost ne dolazi od njih samih, nego od Hrista koji prebiva u njima. Njihov život ne potiče od njih samih, već se Hristov život pokazuje u njihovom smrtnom telu (vidi 2. Korinćanima 4,11). To znači živeti „hrišćanskim životom.“
Životna svetlost dolazi od Boga u neprekidnom snopu. Psalmista uzvikuje: „Jer je u Tebe izvor životu, Tvojom svetlošću vidimo svetlost“ (Psalam 36,9 – Daničić). „I pokaza mi čistu reku vode života, bistru kao kristal, koja izlažaše od prestola Božjeg i Jagnjetovog“ (Otkrivenje 22,1 – Karadžić). „I Duh i nevesta govore: Dođi. I koji čuje neka govori: Dođi. I ko je žedan neka dođe, i ko hoće neka uzme vodu života za badava.“ (Otkrivenje 22,17)
„Tada im Isus reče: zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete tela Sina čovečijeg i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Ko jede moje telo i pije moju krv - ima život večni, i ja ću ga vaskrsnuti u poslednji dan“ (Jovan 6,53.54 – Čarnić). Ovaj Hristov život jedemo i pijemo, gosteći se Njegovom rečju, jer On je dodao: „Duh je ono što oživljava; telo ne pomaže ništa. Reči koje vam ja rekoh duh su i život su“ (Stih 63). Hristos prebiva u svojoj nadahnutoj Reči i kroz nju dobijamo Njegov život. Ovaj život se daje besplatno svima koji će ga primiti, kao što smo malopre čitali. I opet čitamo da je Isus stajao i vikao: „Ko je žedan neka dođe k meni i pije.“ (Jovan 7,37)
Ovaj život je svetlost hrišćanina i to je ono što ga čini svetlošću za druge. To je Njegov život. I za njega je blažena uteha da, bez obzira koliko gusta bila tama kroz koju mora da prođe, ne postoji tama koja ima moć da ugasi tu svetlost. Ta svetlost života pripada njemu, dokle god on pokazuje veru, i tama mu ne može naškoditi. Neka zato oni, koji ispovedaju Gospodnje ime, imaju pouzdanje da mogu reći: „Nemoj mi se radovati, neprijateljice moja; ako padoh, ustaću; ako sedim u mraku, Gospod će mi biti videlo (svetlost)“ (Mihej 7,8 – Daničić)
Bible Echo, 15. oktobar 1892.
E. J. Waggoner