„A bijahu neki Grci koji bijahu došli na praznik da se mole Bogu. Oni dakle pristupiše k Filipu, koji bješe iz Vitsaide Galilejske, i moljahu ga govoreći: gospodine! mi bismo htjeli da vidimo Isusa“.
Želja ovih Grka je nesumnjivo bila prirodna. Došli su u Jerusalim da se pomole i otkrili da je Isusovo ime na usnama svakog čoveka. Od najvećeg do najmanjeg, od gordog i cenjenog fariseja do prognanog gubavca, od prvosveštenika, koji se smatra najčistijim u narodu, do pokvarenog grešnika – svi su, svi govorili o Isusu. Naravno, nisu Ga svi hvalili i nisu Mu svi nosili dalje slavu. Prvosveštenik i fariseji su Mu se najviše protivili i željno su čekali pravi trenutak da Ga ubiju, dok je prost narod žarko želeo da Ga proglase carem. Ali bez obzira da li je bio slavljen ili osuđen, da li je smatran dostojnim smrti ili dostojnim da bude proglašen za cara, samo se o Isusu govorilo, tako da je bilo najprirodnije na svetu da ovi Grci žele da vide Osobu o kojoj se govori toliko mnogo.
Ime Isusovo
Od tada do danas, ime koje se najviše koristi na ovom svetu je ime Isusovo. Jedina osoba o kojoj je toliko toga rečeno, više nego o bilo kojoj drugoj osobi na ovoj zemlji, jeste Čovek Isus Hristos. Kao na početku, jedni su Ga slavili, a drugi proklinjali; jedni su Mu se klanjali, dok su drugi tražili da Ga ubiju, i često je bio ranjen u kući onih koji su Ga voleli; međutim, najčešće korišćeno ime u celom svetu danas je ime Isusovo. Zajedno sa tim starim Grcima kažemo i mi: „Hteli bismo da vidimo Isusa“, ali ne kao oni – ne samo zato što se mnogo priča o Njemu, za ili protiv Njega, niti zato što ima ljudi koji bi ubili bar Njegovo ime na zemlji, niti zato što postoje političko-religijski reformatori koji bi Ga silom učinili carem zemaljskih vlada. Ne želimo da Ga vidimo zbog ovih stvari. Želeli bismo da Ga vidimo kakav jeste.
Želimo da Ga vidimo jer Ga volimo.
Jer, kao što kaže Pismo, ne videvši Ga, mi Ga volimo (1. Petrova 1:8) i pošto ga volimo, želeli bismo da Ga vidimo. Ne videvši Ga, mi Ga volimo, jer je On prvi voleo nas. Mi Ga volimo jer nas je voleo i dao Sebe za nas. Mi Ga volimo zbog Njegovog nežnog saosećanja prema grešnicima poput nas. Mi Ga volimo zbog Njegove neumorne milosti prema nedostojnim ljudima poput nas. Mi Ga volimo zbog „velike ljubavi kojom nas je voleo“, jer „grijehe naše sam iznese na tijelu svojemu na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo“. Mi Ga volimo zbog Njegove plemenite čovečnosti. Mi Ga volimo „Jer je rod duhovni u svakoj dobroti i pravdi i istini“. Volimo Ga zbog moralne snage i blagog uticaja Njegovog snažnog karaktera. Mi Ga volimo zbog Njegove savršene dobrote. Iz tog razloga bismo želeli da Ga vidimo. Želeli bismo da Ga vidimo zbog Njegovog karaktera i svih oblika koje je poprimila Njegova ljubav.
Ali ne bismo želeli da Ga vidimo kakav je bio
Ne bismo želeli da vidimo Njegovo lice koje je bilo unakaženo više od bilo kog drugog čoveka, niti Njegovo telo uništeno više od sinova ljudskih. Ne bismo želeli da Ga vidimo kao Čoveka tuge, naviknutog na patnju. Ne bismo želeli da Ga vidimo progonjenog, niti mučenog. Ne bismo hteli da Ga vidimo kako ga uzimaju i vode kao jagnje na klanje. Ne bismo želeli da Ga vidimo usred duhovne nevolje. Ne bismo želeli da Ga vidimo usred strašne agonije na drvetu za mučenje.
Ne, već bismo želeli da Ga vidimo kakav jeste
Voleli bismo da vidimo „Živog“, koji je, iako je bio mrtav, „živ va vijek vijeka“ i ima „ključeve od pakla i od smrti“. Želeli bismo da Ga vidimo onako kako su Ga videli učenici – „zasja se lice njegovo kao sunce a haljine njegove postadoše bijele kao svijet“, „kao što ne može bjelilja ubijeliti na zemlji“. Želeli bismo da Ga vidimo onako kako Ga je Stefan video – u slavi, „gdje stoji s desne strane Bogu“. Želeli bismo da Ga vidimo onako kako ga je Pavle video – obučenog u svetlost „veću od sijanja sunčanoga“. Hteli bismo da Ga vidimo onako kako ga je Jovan video – „A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg; i oči njegove kao plamen ognjeni; I noge njegove kao mjed kad se rastopi u peći; i glas njegov kao huka voda mnogijeh;“ „i lice njegovo bijaše kao što sunce sija u sili svojoj“. Želeli bismo da Ga vidimo onako kako Ga je video Isaija – „sjedi na prijestolu visoku i izdignutu“, plašt Njegove slave ispunjava nebeski Hram, i oko Njega, blistave serafime, kako stoje iznad prestola i pokrivaju svoja lica obasjana Njegovom slavom neizrecivom, slušajmo ih kako vapaju jedni drugima i govore: „svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove“ (Isaija 6:1-4 i Jovan 12:41).
Voleli bismo da Ga vidimo kako dolazi na oblacima
… sa velikom silom i slavom, mi bismo želeli da Ga čujemo kako glasno kaže svojim anđelima: „Skupite mi svece moje, koji su učinili sa mnom zavjet na žrtvi“. Tada i tamo, usred crkve, želeli bismo da Ga vidimo i čujemo Njegov slavni glas kako peva onu pesmu hvale obećanu Ocu (Jevrejima 2:12). Da, „hteli bismo da vidimo Isusa“!
Blagodarimo Bogu ne samo na nadi da ćemo Ga videti takvog kakav jeste, već i na tome što se znaci sve češće javljaju, uveravajući nas da će se uskoro ova „srećna nada“ ispuniti.
I bićemo kao On
Blagosloveno obećanje koje imamo kaže ne samo da ćemo ga „videti kakav jeste“, već i da ćemo „biti kao On“. „Ljubazni! sad smo djeca Božija, i još se ne pokaza šta ćemo biti; nego znamo da kad se pokaže, bićemo kao i on, jer ćemo ga vidjeti kao što jest“. Želeli bismo da vidimo Isusa. Sa ovom nadom živimo i čekamo njeno ispunjenje. Ali dok živimo i čekamo, nećemo zaboraviti ni na trenutak da „svaki koji ovaj nad ima na njega, čisti se, kao i on što je čist“ (1. Jovanova 3:2, 3).
Ali čak i tako, mi bismo želeli da vidimo Isusa!
„Videćemo ga onakvog kakav jeste. Nema slađeg obećanja od onoga što je ovde dato Prijateljima Hristovim, da o njemu razmišljaju. Iako hodamo u mraku ovde I magla je svuda okolo Sva magla će nestati kada stignemo do našeg počivališta“.
Biblijska osnova za ovu blagoslovenu nadu
Hristos je bio ovde na zemlji i obećao je da će ponovo doći.
„Tako se i Hristos jednom prinese, da uzme mnogijeh grijehe; a drugom će se javiti bez grijeha na spasenije onima koji ga čekaju“. (Jevrejima 9:28)
„Da se ne plaši srce vaše, vjerujte Boga, i mene vjerujte. Mnogi su stanovi u kući oca mojega. A da nije tako, kazao bih vam; idem da vam pripravim mjesto. I kad otidem i pripravim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da i vi budete gdje sam ja“. (Jovan 14:1-3)
„I ovo rekavši vidješe oni gdje se podiže i odnese ga oblak iz očiju njihovijeh. I kad gledahu za njim gdje ide na nebo, gle, dva čovjeka stadoše pred njima u bijelijem haljinama, Koji i rekoše: ljudi Galilejci! šta stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas uze na nebo tako će doći kao što vidjeste da ide na nebo“. (Djela apostolska 1:9-11)
Drugi Hristov dolazak je jasno prorečen u Starom Zavetu na sledeći način:
„Ali i za ovakve prorokova Enoh, sedmi od Adama, govoreći: gle, ide Gospod s hiljadama svetijeh anđela svojijeh“ (Juda 1:14)
„Ali znam da je živ moj iskupitelj, i na pošljedak da će stati nad prahom. I ako se ova koža moja i raščini, opet ću u tijelu svom vidjeti Boga. Ja isti vidjeću ga, i oči moje gledaće ga, a ne druge. A bubrega mojih nestaje u meni“. (Jov 19:25-27)
„Ide Bog naš, i ne muči; pred njim je oganj koji proždire, oko njega je bura velika. Doziva nebo ozgo i zemlju, da sudi narodu svojemu: «Skupite mi svece moje, koji su učinili sa mnom zavjet na žrtvi.»“ (Psalam 50: 3-5)
„Uništiće smrt zauvijek, i utrće Gospod Gospod suze sa svakoga lica, i sramotu naroda svojega ukinuće sa sve zemlje; jer Gospod reče. I reći će se u ono vrijeme: gle, ovo je Bog naš, njega čekasmo, i spašće nas; ovo je Gospod, njega čekasmo; radovaćemo se i veselićemo se za spasenje njegovo“. (Isaija 25:8-9)
„Jer, gle, Gospod će doći s ognjem, i kola će mu biti kao vihor, da izlije gnjev svoj u jarosti i prijetnju u plamenu ognjenom. Jer će Gospod suditi ognjem i mačem svojim svakom tijelu, i mnogo će biti pobijenijeh od Gospoda“. (Isaija 66:15-16)
Hristos će doći lično, na oblacima nebeskim i svako oko će Ga videti.
„Galilejci! šta stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas uze na nebo tako će doći kao što vidjeste da ide na nebo.“ (Djela apostolska 1:9-11)
„I tada će ugledati sina čovječijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom.“ (Luka 21:27)
„Eno, ide s oblacima, i ugledaće ga svako oko, i koji ga probodoše; i zaplakaće za njim sva koljena zemaljska. Da, zaista.“ (Otkrivenje 1:7)
„Ako vam dakle reku: evo ga u pustinji, ne izlazite; evo ga u sobama, ne vjerujte. Jer kako što munja izlazi od istoka i pokazuje se do zapada, taki će biti dolazak sina čovječijega.“ (Matej 24:26-27)
„A Isus reče: jesam; i vidjećete sina čovječijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem.“ (Matej 26:64; Marko 14:62)
„I tada će ugledati sina čovječijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom.“ (Marko 13:26)
„Jer ko se postidi mene i mojijeh riječi njega će se sin čovječij postidjeti kad dođe u slavi svojoj i očinoj i svetijeh anđela.“ (Luka 9:26)
On će doći sa svetim anđelima i okupiti svoje svete.
„A kad dođe sin čovječij u slavi svojoj i svi sveti anđeli s njime, onda će sjesti na prijestolu slave svoje.“ (Matej 25:31)
„I tada će se pokazati znak sina čovječijega na nebu; i tada će proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaće sina čovječijega gdje ide na oblacima nebeskima sa silom i slavom velikom. I poslaće anđele svoje s velikijem glasom trubnijem; i sabraće izbrane njegove od četiri vjetra, od kraja do kraja nebesa.“ (Matej 24:30-31)
Isus
„A neprijatelj koji ga je posijao jest đavo; a žetva je pošljedak ovoga vijeka; a žeteoci su anđeli.“ (Matej 13:39)
Tada će se radovati i spasti samo oni koji su voleli Njegov dolazak i pripremali se za njega.
„Dalje dakle meni je pripravljen vijenac pravde, koji će mi dati Gospod u dan onaj, pravedni sudija; ali ne samo meni, nego svima koji se raduju njegovu dolasku.“ (2 Timotiju 4:8)
„Tako se i Hristos jednom prinese, da uzme mnogijeh grijehe; a drugom će se javiti bez grijeha na spasenije onima koji ga čekaju.“ (Jevrejima 9:28)
„Čekaću dakle Gospoda, koji je sakrio lice svoje od doma Jakovljeva, i uzdaću se u nj.“ (Isaija 8:17)
„I reći će se u ono vrijeme: gle, ovo je Bog naš, njega čekasmo, i spašće nas; ovo je Gospod, njega čekasmo; radovaćemo se i veselićemo se za spasenje njegovo.“ (Isaija 25:9)
Pravednici su odvedeni na nebo da se sretnu sa Hristom u vazduhu, a On ih vodi u grad, u Novi Jerusalim koji je pripremio za svete.
„Jer će sam Gospod sa zapoviješću, sa glasom arhanđelovijem, i s trubom Božijom sići s neba; i mrtvi u Hristu vaskrsnuće najprije; A potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima bićemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.“ (1 Solunjanima 4:16-17)
„Da se ne plaši srce vaše, vjerujte Boga, i mene vjerujte. Mnogi su stanovi u kući oca mojega. A da nije tako, kazao bih vam; idem da vam pripravim mjesto. I kad otidem i pripravim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.“ (Jovan 14:1-3)
Svi zli koji su živi takođe će videti Hrista kako dolazi u slavi, ali će biti ispunjeni užasom, a zatim će biti uništeni.
„Eno, ide s oblacima, i ugledaće ga svako oko, i koji ga probodoše; i zaplakaće za njim sva koljena zemaljska. Da, zaista.“ (Otkrivenje 1:7)
„I nebo se izmače kao knjiga kad se savije, i svaka gora i ostrvo s mjesta svojijeh pokrenuše se. I carevi zemaljski, i boljari, i bogati, i vojvode, i silni, i svaki rob, i svaki slobodnjak, sakriše se po pećinama i po kamenjacima gorskijem; I govoriše gorama i kamenju: padnite na nas, i sakrijte nas od lica onoga što sjedi na prijestolu, i od gnjeva jagnjetova. Jer dođe veliki dan gnjeva njegova, i ko može ostati?“ (Otkrivenje 6:14-17)
„Jer, gle, Gospod će doći s ognjem, i kola će mu biti kao vihor, da izlije gnjev svoj u jarosti i prijetnju u plamenu ognjenom. Jer će Gospod suditi ognjem i mačem svojim svakom tijelu, i mnogo će biti pobijenijeh od Gospoda.“ (Isaija 66:16-17)
On će doći po Svoje
„Ti će mi biti blago, veli Gospod nad vojskama, u onaj dan kad ja učinim“ (Malahija 3:17). On ne dolazi kao lopov u smislu da tiho i nečujno krade od sveta, u smislu da Sebi uzima dobra na koja On nema pravo. On dolazi da uzme k Sebi svoje najdragocenije blago, svoje usnule i žive svece, koje je kupio Svojom dragocenom krvlju, koje je poštenom i otvorenom borbom otrgnuo od vlasti smrti, i za koje će Njegov dolazak biti ne manje otvoren i trijumfalan. To će biti učinjeno svetlom i sjajem munje koja dolazi sa istoka i vidljiva je do zapada (Matej 24:27). Zvuk trube dospeće do dubine zemlje i gromkim glasom probudiće usnule svece iz njihovih kreveta zatrpanih zemljom (Matej 24:31, 1 Solunjanima 4:16). On će doći po zle kao lopov, samo zato što su uporni da zatvaraju oči pred znacima Njegovog približavanja i ne veruju u jasne izjave Njegove reči, da je On pred vratima.
Slavni vrhunac plana spasenja
„Govori onaj koji svjedoči ovo: da, doći ću skoro! Amin. Da, dođi, Gospode Isuse. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin“ (Otkrivenje 22:20-21)
Božja reč je data da nas pouči o planu spasenja. Drugi Hristov dolazak biće vrhunac i završetak velikog projekta. Stoga je veoma prikladno da se ova knjiga završava svečanom najavom: „Uskoro dolazim!“ Pridružimo se žarkim srcima apostolovom odgovoru: „Amin! Dođi, Gospode Isuse!”
Tako se završava nadahnuti tom, završava se onim koje je najbolje od svih obećanja, sa suštinom hrišćanske nade – povratkom Hristovim.
Tada će se okupiti izabrani
... i oni će se oprostiti od svih beda ovog smrtnog života. Kako je ovo obećanje bogato svime što je dragoceno za hrišćanina! Lutajući u izgnanstvu po ovom zlom svetu, odvojen od malobrojnih koji imaju istu dragocenu veru, on čezne za društvom pravednika, za pričešćem svetih. Ovde će ih imati, jer će se sabrati sva dobra ne samo iz jedne zemlje, nego iz svih zemalja, ne samo iz jednog veka, nego iz svih vekova - velika žetva svih dobara, koja se diže u dugoj i slavnoj procesiji, dok anđeli skupljaju žetvu i čuju se nebeski instrumenti u koncertu punom radosti. Do sad nečujena pesma, nepoznata univerzumu, pesma iskupljenih dodaće svoje spektakularne zvuke oduševljenja i melodiju sveopšteg slavlja. Tako će sveci biti okupljeni da zauvek uživaju u prisustvu jedni drugih.
„Dok slava Božija, kao rastopljeno more kupa grupu nepodložnu uništenju“.
Ovaj skup ima u sebi samo stvari koje su poželjne. Sveci mogu samo da uzdišu i da se mole za nju. Poput Jova, oni vape za Božjim prisustvom. Poput Davida, oni neće biti zadovoljni dok ne budu kao On. U svom smrtnom stanju stenjemo i opterećujemo se, ali ne da bismo bili goli, već obučeni. Ne možemo ništa drugo nego da se radujemo usvajanju i svedočimo oslobađanju tela. Oči su nam otvorene u iščekivanju ovog otkrića, uši su željne da uhvate zvuke nebeske muzike, a naša srca kucaju u iščekivanju beskrajne radosti. Naša želja je: „DOĐI, GOSPODE ISUSE, DOĐI USKORO!“ Nijedna vest nije više dobrodošla od vesti da je Gospodnja zapovest data Njegovim anđelima: „Saberite izabrane Moje od četiri vjetra, od kraja do kraja nebesa!“
Dobra zemlja
To je zemlja koja stoji u divnoj suprotnosti sa ovom.
„O, kako će biti drugačiji od ovog sveta onaj što će doći!“
Tamo postoje polja koja sijaju živopisnom zelenošću, drveće veličanstveno u bogatstvu svog zelenila, cveće zadivljujuće svojim šarenim nijansama, i nijedno polje, drvo ili cvet nije dotaknuto mrazom ili bledom rukom propadanja. Nema tragova, ni ožiljaka greha. Nijedna pošast ne hoda u tami, nijedna pošast ne proganja u sred bela dana. Nijedan element nije izobličen patnjom, nijedno čelo nije naborano od straha i brige. Ne vidim ubod smrti koje govori o mračnom mestu gde su se umorne siluete i tužna i slomljena srca pretvorila u prah. Nema tužnih poruka da dopru do te zemlje, da je prijatelj, brat, saradnik pao pod teškim udarom nemilosrdnog neprijatelja. Ne postoji mračna soba u kojoj se polako gasi snop dragocenog života. Nema grudi opterećenih patnjom, nema znakova žalosti, nema pogrebnih povorki, nema otvorenih grobova, nezasitih. Umesto toga, postoji sjajno društvo, koje nosi svetle lovorike pobede nad smrću i grobom.
Tamo svako oko sija punoćom radosti koja vlada unutra. Večna mladost i trajno zdravlje cvetaju na svakom obrazu. Svaki ud je živ i snažan. Hromi skaču kao jelen. Vidim slepca kako ushićeno gleda u nebesku slavu. Vidim kako gluvo uho omađijano sluša nebesku melodiju. Onaj koji je jednom bio nem, pridružuje se gromkim glasom hvalospevima. Majka steže uz grudi decu koju je izgubila u zemlji neprijatelja, ali koju je sada zauvek povratila. Davno razdvojeni prijatelji susreću se na večnom okupljanju. Tamo je reka tako čista i bistra, toliko puna svežine i života, da se zove „reka života“. Drvo koje ga okružuje ima toliko isceljenja u svojim listovima, tako oživljava svojim plodovima, toliko je moćno u poslu koji obavlja, da se naziva „drvo života“. Tamo je veliki beli presto, u čijem sjaju nam ne treba ni mesec ni sunce da nas osvetle, a iz njegovog središta glas govori toj pobedničkoj grupi: „Ovo je vaš počinak zauvek, i više nećete biti naviknuti na patnju, jer više neće biti ni bola ni smrti, a tuga i bol su nestali.“ U celoj vaseljeni nema više ni traga ni greha ni stradanja, ali iz svakog sveta i svakog stvorenja neka se uznese radosna himna, kao šum mnogih voda, koja se diže do Bogu i govori: „Onome koji sedi na prestolu i Jagnjetu hvala, čast, slava i vlast u vekove vekova!“
Mesto okupljanja
… je veoma privlačno. Isus, najlepši od desetina hiljada, je tu. Tu će biti Avram, Isak i Jakov, Noje, Jov i Danilo, proroci, apostoli i mučenici, nebesko društvo u svom savršenstvu. Prisutne su slike lepote — cveće koje nikada ne vene, izvori koji nikada ne presušuju, plodovi u raznovrsnosti koji nikada ne nestaju, voće koje nikada ne propada, venci koji nikada ne stare, harfe koje ne poznaju disharmoniju i sve ono što se ukus očišćen od greha i razvijen u ravni besmrtnosti može zamisliti ili poželeti, sve ovo će biti tamo.
Moramo biti tamo
Moramo se ogrejati u opraštajućem osmehu Božijem, sa kojim smo se pomirili, i prestati da grešimo; moramo imati pristup neiscrpnom izvoru moći, plodu drveta života i nikada ne umreti; moramo se odmoriti u senci njegovog lišća, koje služi narodima, i da se više ne umaramo; moramo piti iz izvora životvornog i nikada ne budemo žedni; moramo da se umijemo u njegovim srebrnim kapima i da se osvežimo; moramo hodati zlatnim peskom i osećati da više nismo stranci; moramo zameniti krst za venac i osetiti da su dani našeg poniženja prošli; moramo ostaviti po strani uznemirenost, uzeti palminu granu i osetiti da je ovo putovanje završeno; moramo odložiti pohabanu odeću kosmičkog ratovanja, uzeti bele odere pobede i osetiti da je bitka završena i pobeda izvojevana; moramo zameniti izlizani, prašnjavi pojas našeg hodočašća za veličanstvenu odeću besmrtnosti i osećati da nas greh više neće moći uprljati. O dane odmora i trijumfa i svakog dobra, ne odlaži pojavu! Neka se odmah pošalju anđeli da sakupe izabrane. Neka se ispuni obećanje koje sa sobom nosi ovu neviđenu slavu!