U poslanici Jevrejima 3,1 nalazimo veoma važnu opomenu, koja sadrži sve propise za jednog hrišćanina: „Stoga, braćo sveta, vi koji učestvujete u nebeskom pozivu, upravite svoje misli na poslanika i prvosveštenika naše veroispovesti, Isusa.“ Ako posmatramo Hrista neprestano i tačno – onako kako je prikazan u Bibliji – postaćemo savršenihrišćani; jer dok ga posmatramo, preobražavamo se u Njegovu sliku (2. Korinćanima 3,18).
Propovednici jevanđelja su u Reči Božjoj dobili nalog da ljudima stalno prikazuju Hrista i da im skreću pažnju samo naNjega. Apostol Pavle je pisao Korinćanima: „Jer sam odlučio da među vama znam samo Isusa Hrista – i to raspetoga“ (1. Korinćanima 2,2). Ne postoji nikakav razlog da se smatra da je Pavle u Korintu drugačije propovedao nego inače. On kažeda je Bog svoga Sina u njemu otkrio zato da bi ga on mogao objaviti neznabošcima (Galatima 1,15.16). Pavlova radost bila jeu tome što mu je ukazana milost „da mnogobošcima kao radosnu vest objavi neistražljivo bogatstvo Hristovo.“ (Efescima 3,8)
Činjenica da su apostoli u svojim propovedima stavljali Hrista u središte, nije za nas ni u kom slučaju jedini razlog da Ga slavimo. Hristovo ime je jedino ime koje je dato ljudima, u kome možemo naći spasenje (Dela 4,12). Isus je izjavio da niko ne dolazi k Ocu – sem kroz Njega (Jovan 14,6). Nikodimu je rekao: „I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba da se podigne Sin čovečji, da svaki ko veruje, ima u njemu život večni“ (Jovan 3,14.15). Iako se ovo „podizanje“ Hrista pre svega odnosi na Njegovo raspeće, ipak ono obuhvata daleko više od ove istorijske činjenice. Ono znači da svi verni treba da „podignu“ Hrista kao raspetoga Spasitelja. Njegova blagodat i slava dovoljni su da zadovolje i najveću potrebu sveta. To znači da se On u svojoj izvanrednoj ljubavi i sili mora „uzdići“ kao „Bog sa nama“ da bi svojim božanskim karakternim osobinama mogao sve privući k sebi (Jovan 12,32).
Razlog zašto treba da gledamo u Hrista dat nam je u poslanici Jevrejima 12,1-3: „Zato, dakle, i mi kad imamo oko sebetoliki oblak svedoka, odbacimo svaki teret i greh koji nas lako zapliće, strpljivošću trčimo trku koja nam predstoji, gledajući naIsusa, začetnika i usavršitelja vere, koji je umesto radosti – koja je bila pred njim – podneo krst ne marivši za sramotu, i seo s desne strane Božjeg prestola. Razmislite, naime, o njemu, koji je od grešnika podneo takvo protivljenje protiv sebe, da nemalakšete i ne klonu duše vaše.“ Samo stalnim gledanjem u Hrista uz mnoge molitve i pobožnim posmatranjem Njegovog bića, kakvo je otkriveno u Bibliji, bićemo sačuvani od toga da se na putu pravednosti ne umorimo i ne klonemo.
S druge strane, treba da posmatramo Hrista, zato što je u Njemu „skriveno sve blago mudrosti i znanja“ (Kološanima 2,3). Onaj kome nedostaje mudrosti, treba da je traži od Boga, koji je rado daje, ne prebacujući nikome ništa. Gospod je obećao da će je dati. Željena mudrost se, međutim, dobija samo kroz Hrista. Mudrost koja ne dolazi od Njega i ne vodi k Njemu jeste ludost. Bog, koji je Stvoritelj svih stvari, jeste izvor mudrosti; ne poznati Njega jeste najveća ludost. Vidi Rimljanima 1,21.22. Sva blaga mudrosti i znanja skrivena su u Hristu. Onaj ko ima mudrost ovoga sveta, taj u stvari ne zna ništa. I pošto je svaka vlast na Nebu i na Zemlji data Hristu, apostol Pavle kaže da je Hristos božanska sila i božanska mudrost (1. Korinćanima 1,24).
Postoji jedan tekst koji ukratko obuhvata sve ono što Hristos znači za čoveka. Istovremeno on sadrži najbolji razlog zašto treba da Ga gledamo i posmatramo. „Od njega ste i vi u Hristu Isusu, koji nam je postao mudrost od Boga, pravednost iosvećenje (posvećenje – Savremeni srpski prevod), i izbavljenje“ (1. Korinćanima 1,30). Mi smo neznalice, bezbožni i izgubljeni; Hristos je mudrost, pravednost i spasenje za nas. Kakvo otkriće: od neznanja i greha ka pravednosti i spasenju! Ni najplemenitije težnje, ni najveće potrebe čoveka ne mogu da sadrže više od onoga što je sam Hristos za nas. To je dovoljanrazlog da naše oči budu stalno upravljene na Njega.